Izraziti stav, staviti izraz, kako je teško (u stvari, o osmehu i još ponečemu)
Trebalo bi možda prvo da se nakašljem. A onda da se poklonim.
Ali kome da se poklonim, dođavola, kad danas svi gledaju poklonu u zube, a moji su poveliki. A i glupo je tražiti poklon nazad, a meni ću biti potrebna. A nakašljala sam se, vala za ceo jedan nepušački život puta bezbroj. Ne ide ovako. Možda onda da se pokašljem i da se naklonim. Ali kako ću ispljuvana, a i naklonjena sam već mnogim stvarima. Previše ih je, zapravo.
A da preskočim uvod? Hop!
Ovo je sad već neozbiljno. A može da bude i jebozovno. Mislim, ako skočim na stranu, na primer, pa onda vrcnem. Ili ako pri doskoku napravim kolut unapred. Ili još gore, unazad. Da probam na rukama? Da napravim zvezdu? A što će suknja da se zavrne? Baš će neko onda da obrati pažnju na moj izraz! Mislim, izrez. Ne, dobro je, izraz.
Možda odmah da pređem na stvar? Pa kud puklo...
Koju stvar? Ovo tek zvuči sumnjivo. Naročito kad stvar pukne pa se razlije. A i tad će se uglavnom svi složiti sa mojim stavom, što uopšte nije zanimljivo. U ovom slučaju. Mada se ovo ne bi moglo nazvati slučajem, budući da imam čvrstu nameru da nešto saopštim. Evo opet, reč čvrsto ne zvuči dobro. Mislim, zvuči odlično, ali ne sad, nikako sad.
Dosta! Kao da ikada može da bude dosta.
Volim kada... Šta bre volim? Šta znači voleti? Ne znam ja ništa o tome. A i to volim kada.. neodoljivo vuče ka ...mi, što opet nema veze sa stavovima i izrazima. Osim u nekim situacijama, kada smo sami on i ja, a on tačno zna šta treba da uradi.
Aj sad stvarno. Sad! Sad!
Nerviraju me pojave kao što su... Ma keve mi? A jel me uvek nerviraju ili samo ponekad. I šta ima koji moj da me bilo šta nervira? Šta, kao, političari? Koji političari? Nekultura? Dok ne bude kulture, neće biti ni nekulture. Ljudska beda? Šta tu ima da me nervira? Mislim, konkretno, šta me se tiče, dok sama ne zagazim u nju, a onda bolje da ćutim.
Ma, jebe mi se! Eto, ne vredi.
A da malo usporim i da se samo iskezim, da me ne ubije ovo vreme?
goste, tebi baš ide da si prvi džejn, jesam, ali se ne vidi bez sunca, o tome se radi laudanume, šta bi tačno sara htela, odnosno ne htela stidljivi, kažem ja, dobar komšija zlata vredi nema me, gle irode, a tek kad se ćuti što zna da se maši, e vrabac, ma samo sam htela da okačim stvar, mislim, pesmu perla, naklon do poda
ako me već gledate, mogli biste malo i da me rejtingujete. mislim, ipak je neki praznik, što sam saznala tek sada, ali u tome je valjda suština. u haosu, mislim.
a ovamo vas mrzi da se ulogujete na tjub, a? dobro
uto - 26.08.2008
Fali more, drž’ se kraja, rafalno
Sa 140 naglo sam pala na 100. Posle Svetog Roka. Dole, kad se prođe Maslenički most. Tu pod linijom fronta dokle su Srbi stigli. Odakle su tukli. Koju kuću vidim napuštenu, ta je bila srpska. A odatle se i more vidi.
Iman 32 godina. Kad san ima 17 vidija sam kak mi frendu granata otkinula glavu. A sutra bi se oženija Srpkinjom, dicu sa njom izrodija, da vide ovi moji. Iman zmaja na stomaku,volin se pobit, a more je za ribe i brodove.
More se malo zaseče, pa se raspara koliko da se napravi pravac, inače bi progutalo. Kako ostrva tako i brodove.
Imam 35 godina i rak. Ja kažem rakčinu, ali ne govorim o tome. Samo se sunca klonim. Potrebno mi je mnogo ljubavi, more volim da mi je toplo, a i kad nije budem dugo u njemu. Kažu da Srbe odavde niko nije oterao, nego da su sami hteli da odu.
Jugo donosi kišu, uvek. I tešku sparinu. I razvali ritam talasa. Bura ohladi more, maestral je fensi, bonaca za romantiku.
Imam 30 godina i dvije tetovaže. Jedna mi je na mišici, druga na listu. Volim popit, nako dobro. Iz Tuzle sam. Otac mi je Hrvat, majka Srpkinja. Oni su preselili ovdje. Za starce je dobro more. Ja se volim kupat i ljubit po moru, al ne zauvijek. Doma su mi svi. Bez nji ne bi moga.
Voda je prebistra, u njoj se ne može potonuti. Dno se beli među ježevima. Svako selo ima bezbroj plaža, a otoci se mogu rukama dohvatiti. Na Pašmanu se ljudi ponovo rađaju.
Iman 39 godina. Radin turizam. Sve mogu podnijet, al ne mogu slušat srpsku bleku. Oću grlo prerezat, oću oko iskopat. A ne bi opet u zatvor, tko će mi dicu hranit. A rad soli od mora čuvam plave pramene.
Na zidovima se često može pročitati - Ante heroj, ali na jednom sam videla - svaki drot pasji skot, a na jednom drugom – ritam nereda.
Imam 37 godina. Penzioner sam. U Zagrebu se sluša Ceca, Seka, Jelena i Seve. Ja slušam samo haus. Da mi može po cijeli dan svirat i da mu uvijek mogu hvatat ritam protiv depre. Prvi put sam umro pre 15 godina. Ništa me od tad ne interesira. Ali ima jedna riječ u himni našoj. To je najljepša riječ. Dom. E, za dom ću ustat uvijek. I za Gotovinu. Kupam se u moru, spavam u autu.
Česi su najbolji gosti, Rusa ima najviše, najglasniji su Nemci i strašno su nepristojni. Francuzi i Italijani kreću se po grupicama.
Iman 48 godina. Kapetan san broda. Radi turista se moran dizat u po sedam izjutra. Najlipša dalmatinska pisma ti je – ćale moj. A kažemo ćale, i moj ćaća ti je uvik govorija kontrolisat nikad kontolirat, ka što bi ja uvik reka gren. To su posli izmislili, ko i taj rat. U more skačen no samo kad propeler zapne o što.
U crkvi se može pesma naručiti. Po cenovniku, Zdravo Marija samo 5 kuna, ali nije neka stvar. Više je mantra.
Imam 38 godina i narkoman sam. Ali kažem, od mene prave narkomana. Moj dečko se loži na Bred Pita i to me izluđuje. Ustajem rano, jednom dnevno okupam se u moru, uveče poduvam jedan dž. Dosta mi je.
Bevandu treba umeti napraviti, kao i gemišt, ali svako ume ribu spremiti i svi kao da su trudni, jer su uvek u nekom mesecu. A mesec jebe kevu, nisko, ogroman.
Iman 46 godina. Naslidila san biznis porodični. Kuća mi je najuglednija u selu. Ova u srid razglednice. E, jes, ta. Kod mene se uvek može dobro ručat, večerat i smotat. Moj pas razumi sve što mu ja govorim. Al more ne voli nikako. A meni je dobro, samo da ne puše. No se okupan jednom u godini, u devetom mjesecu.
I mnogi još sanjaju o toj Americi, odakle dolaze najveći kruzeri. Na njima se samo Kinezi smeju. Samo se oni mogu videti.
Imam 27 godina i depre nemam, ali me sve nešto živcira i sva sam nak prestonički nafurana. Moj frajer kaže, ak sam na odmoru, mogao bi mi i jezik bit na odmoru. A ja mislim ako ne bacim spiku, da će mi na dupe izaći. U more idem gdje vidim vozila parkirana pored magistrale.
A na jednoj rivi more svira orgulje, kamen isijava sunce, plače Jadran, plače mala. Kažu da je Šibenik još lepši.
Iman 36 godina. Sa dvaes dvi, dvi godine u ratu, ovdi, u Zadru. U Beogradu nikad nisan bija. Ono pri poradi mržnje, a sada ne znan. A volija bi ga vidit. Za 50 budala ratovali, mislili kad otirano Srbe biti će bolje. A doša Švaba, pa mu cure rade u marketu za 200 eura. Ne iden u more nikako. Leti radin, zimi ništa, razmišljan.
Usoljeni miris borova vuče nazad, u detinjstvo.
Imam 33 godine. Volim sve ljude, ali najradije bih muža. Velikog i dalekog. Iz mora se ne bih vadila, ali kupaći smara, a niko neće sa mnom da nudira. Zamišljam da mi je zvezda na levom ramenu, ovako slane kose, vrelih leđa i golih sisa. I više volim Ožujsko.
I, na izlazu iz Biograda napisano je - tuđi čovik nikad neće znati što to veže dalmatinske ljude. Ništa ne osećam na 120. To mora da nije normalno.
Ta divna mesavina nostalgije i mrznje, ostrvlja i planina, zelje za mirom i bucnih turista, plavetnila i crnila, snova i sudbina... Ne mogu ti opricati koliko mi se dopada sta si napisala. A narocito kako. Evo sam se rspao, pa idem da se sastavljam...
dopada mi se tekst... bio sam u Zagrebu proshle godine. Upoznao puno sjajnih ljudi... "Odakle si?" "Iz Beograda" "Pa kako vam je tamo?" "Shta znam. Dan za danom pa dokle stignemo" "eeee, ovde isto". posle pivo, shta treba da vidim, gde da jedem. Nishta loshe.
Podsetila da bih opet do tuzhne u crnini dok se iza nje plavi zaliv. Misli da ne mogu u nju da gledam, a mene vuche modri wallpaper.....Hiljadu stepenika i zhal za mlados'.
Odličan post. Da se, kojim slučajem, ničim izazvani gost uzdržao od nepotrebnog zapljuvavanja, čime je samo skrenuo moju pažnju sa posta na njega samog, utisak bi verovatno bio još upečatljiviji. Ovako je, što se mene lično tiče, učinio veliku kontrauslugu i naneo štetu autorki posta. Da je pljunuo, to bih još i razumeo...
STEPSKI je u pravu. Izvinjavam se. Dobar šlagvort za pokušaj da objasnim pomešana osećanja koja isplivavaju dok se čita ovaj carski post. Osećaj krivice pre svega... kolosalnih razmera... breme koje će poneti i naredne generacije. Potom ta nostalgija čiji je deo, ali često egzistira i samostalno "žal za mlados'" kao što reče AROWka. I onda... iskustva ljudi koji su nedavno boravili i jaka želja da se, koliko sledećeg leta svakako ode... obećanje čije se ispunjenje odlaže svake godine za to, famozno "naredno leto". Možda strah izvire upravo iz tog nemira, osećaja sa početka ovog komentara.
Kako god, svaka načeta tema, ne da može biti post za sebe, nego kao da čini potku, ili skicu za neko obimnije štivo... ujedno i ovako, zgusnuto - izgleda kao da ne može bolje... poezija...
fantastichan post, savrsheno docharano. raspametila si me. meni je ovo vec drugo leto u dubrovniku, chujem ovo, chujem ono, svaki put izmeshane emocije, osecam se odgovorno, a nishta nisam uradila, pa opet chujem ovo, pa opet ono, shvatim da nishta ja tu u stvari ne znam i da ima milion verzija istine i da mi nishta nije jasno, pa mi opet bude teshko, a ono leeeepo, pa leeepoooo... i tako. ogroman pozdrav, svaka chast!
goste, prvo malo grubo, onda intimno i precizno, pa preterano sa komplimentima.
laude, pisaču motoa mojih postova jedan.
trej, veoma mi je drago.
strelo, ubode me.
stepski, oh, zahvaljujem.
vrabac, jebala ga i ja al me prejebao, izgleda.
treća smeno, samo da ostane na rečima, neću se žaliti.
marija, divan je, da.
trstidože jedan, dunav nije mutan, samo je takve boje.
ludajo, hvala. dobro si to opisala.
kojak, ne verujem.
irode, balkan na morski način.
nettle, naravno, samo mu nemoj pridavati značaja.
ovo je trebalo da bude tekst o mom letovanju. nekako se pretvorio u tekst o posledicama rata koji nisam izazvala, u kome nisam učestvovala i o kome imam veoma malo informacija. i sad ne znam šta bih s tim. da nije bilo pesme, (ura ura za jutjub), sve ove crtice iz hladovine nastale kao alibi za neotvaranje jedne debele knjižurine, bile bi zaboravljene zajedno sa napomenom kupiti fen i lokalnim redom vožnje brodova i autobusa. ovako ste im vi dali smisao. baš ste super.
aha. pre tačno nedelju dana. negde u ovo vreme izašla iz vode i otišla na pivo u snek bar kod odbojkaškog terena. zamisli. kažu da ranije toga nije bilo.
... :-(( ... i zbog teksta (posledica) i zbog probuđenih uspomena!... :-(( ... blago tebi, baš ti... hmmm... ne "zavidim", nego... svejedno, blago tebi!!... :-) ...
i još u kaštel starom sam se prvi put ozbiljno zaljubio, mislim onako baš, raspust posle osmog razreda, pa bilo kao neko oproštajno zajedničko letovenja. sećam se te godine EKV objavila "Sa vetrom u lice". stvari poput "mi menjamo dan za noć", "ti si sav moj bol" itd još uvek pamtim po kaštel starom. jebote, ubih se sa nostalgijom.tja.
ja sam na jelsi naučila da plivam. to mi je jedno od prvih sećanja. možda i prvo. a najlepšu haljinu nosila sam u dobrovniku. a prvi put sam se zaljubila u bolu. i tako.
U Jelsi je tako dugo plitko da je idealno da naucis da plivas. I dagnje behu dobre skoro u restoranu ispod cetinara. Stari Grad, tri kilometra uzbrdo pa 20-ak minuta kamenjarem nizbrdo, pogled na Bol, a pamet na ler. Hvartanje... http://omu.mojblog.co.yu/p-traze-se-telepastransra-sifra-port/101780.html ... to su za mene slike Hvara...
matildo, ti bi bila ona brelova, al se ja ne pitam
gamet, i on je, ako mu je bar pola tvoje pameti
sub - 02.08.2008
verovali ili ne
Dear Family, WELCOME HOME!!!
*Here are the directions:
*(there are two ways)
From Belgrade you go southeast to PARACIN. You can get there by highway
(BELGRADE- NIS and get off in Paracin) or go by smaller roads (thorugh
MLADENOVAC - KRAGUJEVAC - JAGODINA - CUPRIJA - PARACIN). Then you go east 27 km, direction ZAJECAR, turn left when you see sign for village
STRAZA. Follow that road for about 20 km and you will reach a crossroad
where you turn right for Brezovica (a huge meadow, if you're lucky
horses will greet you on the way:) Follow the main road for about 14km,
leave your car somewhere there and check for Rainbow signs. There will
be a forest path on your right that goes downwards, stay to your right
and you will meet the river MIZLOK. Follow the path parallel to the
river for about 5 km and you will reach the small Garden of Love Seed
camp. WELCOME HOME!!! We still dont know exactly where we will locate
the welcome center,because the grass is huuuge, but this will be our
first base.
There is another way to get there for those who want to go by foot, 4
wheel drive vehicle or tractor. From PARACIN go east to the town BOR.
Then go to village ZLOT (also a local bus goes there) and go to 'Zlotska
pecina - Zlot cave' and 'Lazarev kanjon - Lazar's canyon'. 50 meters
from the sign for Lazar's canyon turn left and follow this road for 8
km. We will be there...
Brothers and sisters please bring all you can, big pots, kitchen
equipment, axes, shovels, saws, buckets, tarps, ropes, etc.
We didnt buy any kitchen stuff for now, so please inform us if anything
is coming with the families from Spain, France, Italy.
The rest we will buy along the way.
I contacted Nadim regarding Rainbow things left in Bosnia. We still dont
know what has been stored there, but he will bring it.
Looking forward to seeing you soon with High Spirits, Love and Light
It would be interesting to trace the origin of the idea, indeed! On the other hand, although I have absolutely no clue what is this gathering about, if its purpose is to get back into the nature at its best, to the bare essentials... then I can't think of a better place :)))
" - Kao bruto i neto rezultat toga dobiješ to da se karakter ljudi koji su proveli većinu svog života vozeći po kamenitim stazama ove parohije počinje mešati sa karakterom njihovih bicikala kao posledica izmene njihovih atoma i začudio bi te broj ljudi u ovim krajevima koji su skoro pola ljudi, a pola bicikli.
Ispustio sam uzvik zaprepašćenja koji je u vazduhu zazvučao kao kad guma pukne.
- I bio bi zabezeknut da znaš koliko ima biciklova koji su poluljudski, skoro polučovečni, i uzimaju poluučešće u čovečanstvu."
Flen O'Brajen - Treći policajac
Ko ne voli kad smo sami da on/ona tačno zna šta treba da uradi...?
...ali to je samo delić tvog texta...