Komad prvi, u kome se DŽK i SS teškom artiljerijom nadmudruju na šanku
U kafani uvek žamor. Čini se da svi nešto govore. Neki se trude da zabavljaju, neki da budu zabavljeni. Neki samo bleje. Ja volim da posmatram šankere kako se vrte. To mi je slabost. A i mučno mi je da gledam frajere koji bi da muvaju i ribe koje bi da ih muvaju. Ipak, volim neplanirane susrete u kafani. Promene na licima, kad neko ne može da sakrije iznenađenje, kad pokušava da vrati svoj uvežbani izraz, a oči mu ne daju da se sakrije. Volim kad takvi susreti potraju, pa se tu nešto zajedno i popije, pa krene ono - a je l’ se sećaš… Volim da prisluškujem razgovore ljudi koji tako upadnu jedni u druge. To što oni govore, to se nikada ne slaže sa osmesima koje nose. Naročito u kafani.
DŽK - E, ćaaao!
SS - Pa gde si ti, jebaču svetskog glasa!
DŽK - Ohoho! Pa gde si ti!
SS - Evo me, jebem ti mater...
DŽK - Nemoj tako... Ja sam jebač mekog srca.
SS - Jebač mekog kurca.
DŽK - Aaa, ma opušteno. Izgledaš odmorno, sveže...
SS - Ha! Znači sviđam ti se, kao...
DŽK - Ti si se meni uvek sviđala.
SS - Uuu, ti se meni nisi uvek sviđao.
DŽK - Aha! Šta ima novo?
SS - Nema ništa. Kakvo ti je to sranje na usni?
DŽK - Nejebica.
SS - Nejebica, a u stvari cica...
DŽK - Obična bubuljica...
SS – Ružna je. Što mi nisi odgovarao na poruke? Kako su bile do jaja! Ja da sam muško...
DŽK - A, pa tebi su bile do jaja.
SS - Jebote, ja sam mislila da si lepo vaspitan. Misliš li na roditelje svoje?
DŽK - Pa ja jesam lepo vaspitan. Zato i nisam mogao. Pa rekao sam ti... Samo si se ti pravila da ne razumeš. A razumela si.
SS – Nisam razumela. Znao si da nisam mogla da budem sigurna. Zašto nisi rekao – odjebi. Otkud tolika frka?
DŽK - Ma nisam mogao. Ma znala si... Postalo mi je naporno, sve to.
DŽ - Šta sve to, čoveče? To je bila glupost. Išla sam na ispitivanja. Nije bilo ničega. Ne možeš da podneseš nijedan problem u životu? Koji si ti seljak...
DŽK - Pa šta? Dobro nam je bilo. Dosta nam je bilo. Lepo smo se zezali. U početku ne baš. Mnogo si me nervirala...
SS - Znaš, lik koga sam zamišljala da se karam s njim, to nisi bio ti. To je bilo jedno izuzetno biće.
DŽK - Pa ako sam ti ja izuzetan, onda se ti nisi mnogo karala u životu.
SS – Misliš, ako si mi ti bio strava jebač, onda se ja stvarno nisam mnogo karala?
DŽK – Izgleda da nisi. E, pa, blago tebi.... ’Ajde reci mi sad sve. Ko sam?
SS - Onaj s kojim sam bila, on je bio opasan frajer. A iz njega je ponekad izvirao debil. Potpuni debil...
DŽK - Što mi sklanjaš ruku?
SS – Ma, odjebi bre, s tom odvratnom bubuljicom...
DŽK - I šta još? Ajde! Daj sve!
SS - To je sve. Šta bi ti još?
DŽK – ’Oćeš nešto da popiješ?
SS - Tekilu.
DŽK - I šta još? Evo, sad razgovaramo. Reci sve što si smislila.
SS - Ništa čoveče. Aj’ živeli.
DŽK – Živeli! ’Oćeš još jednu?
SS – Neću, čekaju me.
DŽK – Imaš neke planove? Gde ćete sad?
SS – Imam, da. Aj’ vidimo se.
DŽK – ’Oćeš na Kejva?
SS – Jok, ti ćeš! Aj’ ćao.
DŽK – Ćao.
Komad drugi, u kome je kratki, ničim izazvani, elektronski obračun DŽK i SS
Na ulici viđam ljude kako u hodu vade mobilne telefone iz džepova ili iz torbi i onako usput proveravaju da li ih je neko zvao, da li im je stigla neka poruka ili koliko je sati. Volim kad neko tada naglo zastane. Pa se osmehne. Pa baci pogled negde u stranu. Pa onda spusti ruku u kojoj je telefon. Onda krene. Pa opet stane. Pa gleda u ekrančić. Pa onda žurno kucka nešto po tastaturi. Volim da zamišljam šta ga je tako zaustavilo i šta li je to što je napisao. Kao da je sam na svetu.
DŽK - Zaboravio sam, kakvo je bilo tucanje?
SS – Kad si rođen da voliš, rođen si da patiš... Sinoć je bilo do jaja, a ono sa tobom sam zaboravila... Ha!
Komad treći, u kome su se DŽK i SS malo počeškali, a potom umirili, valjda
Volim kad se ljudi prilikom iznenadnih susreta iskreno obraduju jedni drugima. Naročito kada se to desi u gomili prolaznika, pa pokušavaju da se ponašaju sabrano, da ne zajašu od uzbuđenja jedni druge. Volim da zamišljam da iza njihovih svetlucavih pogleda i zajapurenih obraza leži neka priča koja obiluje erotskim motivima. Malo se tada reči razmeni i između njih su nelogične pauze. Volim kad onda produže zajedno, iako se čini da nemaju još mnogo toga da kažu. Ali, za takva susretanja, mora proći mnogo nesretanja. Zaborav tu igra važnu ulogu.
DŽK – Baš si super naturalna... Da popijemo pivo?
SS – Može.
DŽK – Lepa si...
SS – I ti si lep i lepo mirišeš. Je l’ to zbog mene?
DŽK – Sve je uvek zbog tebe...
SS – Hoćeš da kažeš da sam ja kriva za sve?
DŽK – ’Oću samo da razgovaramo.
SS – Ha, ne diže ti se više!
DŽK – Na tebe uvek, ali neću sad, da opet ne ispadnem pička...
SS – Kako? Pa ti si zlatan dečko.
DŽK – A ti si surova... S kim spavaš?
SS – Kako to misliš?
DŽK – Opet počinješ s tim...
SS – Je l’ još imaš onaj okrugao krevet?
DŽK – Onaj što si razjebala kad si skakala sa prozora? Aha, čuvam ga za uspomenu...
SS – Pored koga ti spavaš u otiscima mojih stopala, lolo?
DŽK – Kako kad... Šta mi radi bivši ortak?
SS – Otkud znam. Zašto bivši?
DŽK - Pa šta misliš?
SS – To je bio tvoj izbor...
DŽK – Ti mene nikad nisi razumela, ja ne biram, radim kako mi dune.
SS – Dok te ne produva.
DŽK – Mislio sam da ćeš se udati do sada... Vreme ti je. Bilo ti je vreme i pre godinu dana.
SS – Ti to mene prosiš?
DŽK – A nisam lud!
SS – Ma jesi, nego si strašljiv.
DŽK – Jesi mi napravila tortu za rođendan?
SS – To bi bilo malo psihotično...
DŽK – Ne bi, ako bi ti iskočila iz nje... To bi mi se dopalo.
SS – Verovatno ne i onoj mučenici što veruje da si njen.
DŽK – Bar je daleko...
SS – A ja sam ti preblizu?
DŽK – Sad si mi tačno gde treba. Mogu malo da te počeškam?
SS - Vidiš ovde, kod srca, tu mi je ostalo zaglavljeno parče tebe, od koga uzimam samo ono najbolje, iako znam da može biti otrovno, jer u tome je njegova slast.
DŽK – Ti si umetnica, zato tako loše prolaziš u životu...
SS – A ti si jebač presretač i jednom ćeš najebati.
DŽK – Samo hoću da budem miran i slobodan, a ti si nemoguća... Mnogo si me smorila onda.
SS – Ne tražim ja da se daš tek tako, stvarna sreća se ne može pronaći usput. Samo opušteno, bez rokova, ja ću čekati... Kao i sve moje sestre, kao i sva moja braća.
DŽK – Pa to je Dipeš!
SS – A ti se naložio?
DŽK – Aaa! Koji si ti zajebant... I onda sam mislio da se samo zajebavaš. Da sam znao... Ne bih ja tebe nikad odjebao...
SS – Aj’ odjebi me sad, spava mi se.
DŽK – ’Oćeš sa mnom na Dipeš?
SS – Neću. Laku noć.
DŽK – Laku noć.
Naizgled nepovezana i nebitna opaska na margini
Depeche Mode pre Beograda sviraju u Tel Avivu, Atini, Istanbulu, Bukureštu i Sofiji, a posle Beograda u Zagrebu itd. Između svih koncerata imaju po dva dana pauze, odnosno, sviraju svake druge večeri. Osim što je zagrebački koncert odmah dan posle beogradskog, a oba imaju istog organizatora. To valjda znači da se kod nas neće mnogo zadržavati, da će možda žuriti... A možda je to slučajno, kao zgodno. Priznajem da sam ih nekada smatrala smešnima i izvinjavam im se zbog toga. Nadam se da ćemo ostati prijatelji.
hoćete, ako ne budeš bezobrazna.