Prvi deo razgovora, posle po dva piva, iz koga se mogao naslutiti dalji tok razgovora, ali ne i njegov epilog, sudeći po karakterima sagovornika i socijalnom miljeu iz kojeg su potekli, kao i po samom mestu zbivanja, koje je, naravno, dugačak šank
- Kaže ona meni, ako ti je seks problem, u čemu je problem
- Vidi se da ne živi više ovde
- To i ja njoj kažem, kaže, samo se raspitaš koji frajer je u tom fazonu
- Ma ona nema pojma, nijedan frajer nije u tom fazonu
- To i ja njoj kažem, ona kaže, ma proceniš sama, pogledaš ga i provališ
- Da, kao piše mu na čelu, normalan sam
- I kaže, kažeš mu, vidi, ja ne znam kako se to radi, ako bi mi ti objasnio
- Ma, a što te mozak kara nikom ništa
- To i ja njoj kažem, ona kaže, ti si sama sebi data, sve ostalo biraš
- Jebala je Evropska Unija
- To i ja njoj kažem, ona kaže, sve je to u tvojoj glavi
- Da, u tvojoj, i u ostalih osam miliona glava u ovoj usranoj zemlji
- To i ja njoj kažem, ali ona kaže da svako ima pravo da ugađa sebi
- Jebi ga, svi mi postanemo svesni stega tek kad odemo odavde
- Na netu toga nema
- Jel se jebeš na netu
- Ma gde
- Koji će ti to onda
- Meni je ok što sam tako vaspitana
- Pa, svima je ok, samo nas sve drma psihosomatizam
Drugi deo razgovora, posle još po dva piva, koji je došao kao logičan nastavak, mislim razgovora, a i piva, a koji bi verovatno bio zaboravljen, da neko nije izmislio digitalnu sveščicu u kojoj je sve uredno zabeleženo, uprkos povremenim nesvesticama
- Gledam a ne vidim
- A ovaj mali bi karao sto posto
- Jao, on se meni ne sviđa
- A sta kažeš na ovog sa razdrljenom kravatom
- Jao, on se meni ne sviđa
- Možda smo na pogrešnom mestu
- Ima kod Voltera, da je ovo najbolji svet od svih mogućih svetova
- Eno, onaj te šmeka sve vreme
- Jao, on se meni ne sviđa
- Ja u stvari pojma nemam koji je tvoj tip muškarca
- Pa eno onaj ćelavi
- E, taj kara šta stigne
- Pa eto
- Ali isključivo klinke
- Ali ako mu ja lepo kažem, vidi brate, u problemu sam
- Njemu će to biti ok
- Eto
- Ali će te onda najverovatnije odjaviti
- E, jebem ga
- A što je najgore, verovatno dobro jebe, a klinke to garant ne kapiraju
Treći deo razgovora, kada je postalo besmisleno brojati piva, koji je došao kao potpuno neočekivani epilog svega do tada i u kome je najinteresantnije ono za šta nije bilo vremena da se zabeleži, kao i istorijski, a dakako, i muzički kontekst radnje
- Jebote, ovo kao u Bubanj potoku, svega ima, ne izgleda loše, a nije ni za kurac
- Meni je ok jer ste svi vi tu
- Ruke su ti ledene
- Šta radiš u slobodno vreme
- Sve moje vreme je slobodno
- I ja sam u tom fazonu, ali se brzo umaram
- Mene ovo umara
- Sve go frik
- Ma ne to, nego ne mogu da podnesem sve te emocije
- Kako ih uopšte snimiš
- Postojim samo na netu, ovo je za mene džungla
- Jebeš net, kip it ril
- Šta ti je, pa ja ne pamtim kad sam bila ovako blizu nekom ljudskom biću
- Ja ne pamtim kad sam bio ovako blizu nekom tako prijatnom ljudskom biću
- Ja živim tu blizu
- Razmišljam o tome, ne znaš koliko bih voleo
- Ej, nemoj ti da se opterećuješ
- Ej, a gde se isključuje taj tvoj mozak
- Ruke su ti prevruće
- A ti izgledaš živo tako zakucana na tom zidu
Sad se valjda kaže svršetak, a ovu pesmu je napisao gospodin Bart Hauard 1954, ali skoro svi je najpre poznaju po aranžmanu Kvinsija Džounza i izvođenju velikog Frenka, Sinatre normalno, s tim što ja volim i kako to radi gospođica Džuli London
"Ima kod Voltera, da je ovo najbolji svet od svih mogućih svetova", kod Lajbnica, ne kod Voltera.